Računovodstvo je, uz matematiku, jedan od dva predmeta srednje ekonomske škole koji učenicima stvaraju najviše problema. Kao instruktorica iz računovodstva, godinama radim s učenicima i studentima i iznova vidim isti obrazac – problemi ne nastaju zato što učenici nisu sposobni, nego zato što pomoć zatraže prekasno.
Ovaj tekst pišem iz osobnog iskustva – prvo kao učenica i studentica, a danas kao netko tko drugima pomaže prebroditi ono što je meni nekad bilo potpuno nepoznato i zastrašujuće.
Moj prvi susret s računovodstvom: potpuni šok
Pohađala sam opću gimnaziju, a nakon toga upisala Ekonomski fakultet.
Moj prvi susret s kolegijem računovodstvo bio je – iskreno – strašan.
Nisam imala pojma o čemu profesori govore. Konta, knjiženja, bilanca, aktiva i pasiva zvučali su kao strani jezik. Gimnazija mi nije dala nikakvu osnovu za ovakav predmet. Ono što mi je dala bila je sposobnost brzog učenja i upijanja velike količine različitog sadržaja, ali računovodstvo nije predmet koji se može naučiti napamet.
Sjećam se dogovorenih instrukcija u Osijeku. Nas nekoliko kolegica, instrukcije uživo, drugi kraj grada, hrpa papira oko nas. Puno pitanja, puno brisanja i puno „aha“ trenutaka. Instrukcije nisu trajale dugo, ali ispit se položio.
Još važnije od položenog ispita bilo je to što su nam instrukcije otklonile strah od predmeta i dale samopouzdanje za nešto što nam je dotad bilo potpuno nepoznato. Mnogi studenti su gubili godinu studiranja upravo zbog ovog predmeta.
Danas ja podučavam druge računovodstvo dok je druga kolegica, koja je pohađala instrukcije i iz drugog važnog ekonomskog predmeta, danas jedna od najuspješnijih instruktorica u Osijeku upravo iz tog predmeta.
Računovodstvo kao filter: zašto mnogi odustaju
Kasnije, kroz studij i rad, vidjela sam koliko je računovodstvo često razlog odustajanja od studija. Ne zato što studenti nisu sposobni, nego zato što nemaju temelj.
Računovodstvo je kumulativan predmet.
Ako se osnove ne razumiju:
- svaka nova lekcija postaje teža
- učenik ili student se gubi
- samopouzdanje rapidno pada
Isti se obrazac, samo ranije, događa i u srednjim ekonomskim školama.
Prvi razred srednje – ključan trenutak za instrukcije
Iz mog iskustva, 1. razred srednje ekonomske škole je ključan za odluku o instrukcijama iz računovodstva.
Iako se u prvom razredu često kaže da se „uglavnom uči teorija“, upravo je ta teorija temelj za sve dalje. U tom razdoblju učenici uče:
- osnove računovodstva
- bilancu
- osnove knjiženja na T kontima
To su temelji bez kojih se dalje jednostavno ne može.
S kojim god učenikom ili studentom da sam krenula raditi, ako osnove nisu bile jasne, morali smo se vratiti upravo na gradivo prvog razreda.
Zašto prolazak prvog razreda često zavara
Neki učenici uz velike muke ipak uspiju samostalno proći računovodstvo u prvom razredu jer:
- nauče teoriju napamet
- „prepišu“ testove
- dobiju poklonjene ocjene
Problem se tada još ne vidi.
No u drugom razredu, posebno u prvom polugodištu, gradivo postaje zahtjevnije. Kreću intenzivnija knjiženja, više povezivanja i manje prostora za puko pamćenje.
Tada se pokaže da temelj zapravo ne postoji.
Bilanca – prva velika prepreka
Bilanca se uči krajem prvog polugodišta prvog razreda srednje škole. Ako bilanca nije usvojena:
- učenik gubi nit
- dolaze prve važne ocjene, ali loše ocjene
- stvara se otpor prema predmetu
Bez usvojene bilance, nema prolaska 1. razreda srednje ekonomske škole.
Računovodstvo vrlo brzo dobije etiketu „teškog“ i „glupog“ predmeta, iako problem gotovo nikad nije u predmetu, nego u nedostatku osnove.
Računovodstvo i matematika – zašto baš ova dva predmeta
Nije slučajno da su upravo računovodstvo i matematika predmeti koji učenicima stvaraju najviše problema u srednjoj ekonomskoj školi.
Oba predmeta:
- zahtijevaju razumijevanje, a ne pamćenje
- imaju dosta računskih poveznica
- ne trpe rupe u znanju
U matematici, ako se ne razumiju osnove, dalje ići postaje nemoguće.
U računovodstvu je potpuno isto.
Razlika je u tome što učenici često ranije zatraže pomoć u vidu instrukcija iz matematike, dok se kod računovodstva čeka. A čekanje se gotovo uvijek kasnije „plaća“ s puno više sati instrukcija.
Kako roditelj može rano prepoznati problem
Roditelji često pitaju: Kako znati treba li dijete instrukcije?
Neki od znakova su:
- dijete zna teoriju, ali ne zna riješiti zadatak
- kaže da „razumije na satu“, ali testovi su loši
- javlja se otpor prema predmetu – apsolutno su mu apstraktni pojmovi duguje, potražuje, aktiva, pasiva…
- bilanca stvara stres i paniku jer uče ogroman popis napamet
Ako se ovo događa u 1. razredu ili na početku 2., to je idealan trenutak za reakciju roditelja.
Kad roditelji reagiraju na vrijeme
Roditelji koji prepoznaju problem rano i dogovore instrukcije:
- vrlo brzo vide pomak
- ocjene se stabiliziraju
- učenik dobije sigurnost
Instrukcije tada nisu „gašenje požara“, nego ulaganje u temelj.
Josip: od otpora do sigurnosti
Josip je u prvom razredu srednje škole imao velik otpor prema računovodstvu. Loše ocjene iz bilance, nekoliko jedinica i uvjerenje da on to ne može. Mama je reagirala na vrijeme.
Radili smo u početku dva puta tjedno. Fokus nije bio samo na ocjenama, nego na razumijevanju. Bilanca se ispravila na 3, a ostale ocjene su se stabilizirale.
U drugom razredu Josip je već bio vrlo dobar iz računovodstva.
U trećem razredu došle su petice i želja za sudjelovanjem u projektu razmjene učenika u sklopu predmeta računovodstvo. Ogroman ponos kad ga je nastavnica predložila za razmjenu.
U 4. razredu instrukcije su postale nepotrebne.
Tomislav: kad se čeka zadnji tren
Tomislav je došao u svibnju prvog razreda. Produžna nastava je prijetila, ali i zabrana odlaska na more ako tako bude
Radili smo intenzivno, više puta tjedno. Uspjeli smo spasiti godinu, ali uz puno stresa. Bilanca je bila najveći problem. Na more je ipak išao s olakšanjem. U drugom razredu krenuli smo s instrukcijama jednom tjedno i tada su se već pojavile četvorke.
U trećem razredu instrukcije su bile povremene – 1 do 2 sata pred test, a u četvrtom više nisu bile potrebne.
Danas je uspješan student Pomorskog fakulteta.
Maja i Patricia: od straha do ljubavi prema bilanci
Maja i Patricia su u prvom polugodištu drugog razreda imale sve jedinice. Potpuni otpor i nula samopouzdanja.
Kroz redovan rad:
- osnove su se posložile
- ocjene su se ispravile
- samopouzdanje je raslo
Maja je čak odabrala bilancu kao temu maturalnog rada.
Danas je studentica Ekonomskog fakulteta.
Patricia je od tihe i povučene učenice bez i malo samopouzdanja počela objašnjavati računovodstvo drugima i stekla ogromno samopouzdanje.
Najčešće greške koje učenici rade u pristupu predmetu računovodstvo
Kroz godine rada primijetila sam nekoliko obrazaca koji se stalno ponavljaju.
Prva i najveća greška je učenje napamet. Računovodstvo to ne dopušta. Pojmovi se možda mogu zapamtiti, ali bez razumijevanja logike knjiženja učenik se vrlo brzo izgubi.
Druga česta greška je strah od bilance. Umjesto da se bilanca uči kroz žive primjere iz prakse, učenici je doživljavaju kao ogroman popis koji je potrebno naučiti napamet.
Treća greška je čekanje zadnji tren. Kad se instrukcije uzmu tek pred test ili pred kraj godine, one služe spašavanju ocjene, a ne izgradnji znanja.
I konačno, mnogi učenici prerano zaključe da „nisu za računovodstvo“. U praksi se gotovo uvijek pokaže da problem nije u sposobnosti, nego u temelju koji nikad nije pravilno postavljen.
Zašto su instrukcije ulaganje, a ne trošak
Roditelji često razmišljaju o instrukcijama kao dodatnom trošku. No iz mog iskustva, instrukcije su ulaganje.
Ulaganje u:
- samopouzdanje djeteta
- stabilne ocjene
- mirnije školovanje
- manji stres pred testove i zaključivanje
Kad se reagira na vrijeme, instrukcije su kraće, rjeđe i učinkovitije – manje uloženog novca. Suprotno tome, kasno uključivanje često znači više termina, više stresa i više pritiska – više uloženog novca.
Najveća vrijednost instrukcija nije u ocjeni, nego u trenutku kada učenik shvati da može i da predmet nije neprijatelj.
A što je sa studentima?
Kod studenata se ponavlja ista priča. Studenti koji nisu završili ekonomsku školu gotovo uvijek trebaju 1–2 sata instrukcija samo kako bi savladali temeljna pravila bilance i knjiženja - gradivo koje se uči u 1. razredu srednje.
Bez tog temelja, daljnji rad je vrlo težak.
Koliko često i koliko dugo su instrukcije potrebne?
Jedan od najvećih mitova je da su instrukcije „zauvijek“.
U praksi:
- u 1. razredu često je dovoljan 1 termin tjedno
- kasnije se termini prorjeđuju
- cilj je uvijek samostalnost
Najbolji znak uspješnih instrukcija je onaj trenutak kad postanu nepotrebne.
Zaključak: pravi trenutak čini razliku
Ako roditelj prepozna problem s računovodstvom kod svog djeteta, 1. razred ili početak 2. razreda su ključni kako bi se izvukao maksimum.
A ono najljepše od svega?
Kad učenik shvati da je računovodstvo zanimljivo, razumljivo i da s veseljem ide na sat – vrlo često na kraju upisuje i srodni fakultet.
To je, iz mog iskustva, najbolji mogući ishod.
Autor bloga: Jelena Eržen, vl. Instrukcije Eržen, obrt za poduku
